Poštovani nadbiskupe Uziniću,
poštovani župane Lukanoviću,
poštovani rektore Vašiček,
cijenjeni predstavnici vjerskih zajednica,
dragi gosti,
U trenutku kada obilježavamo stoljeće postojanja biskupijskog sjedišta u Rijeci, prisjećamo se ne samo povijesnog značaja Riječke nadbiskupije, već i svih trenutaka u kojima je ona bila uz naš grad i njegove građane, pružajući im i duhovnu i stvarnu podršku.
Tijekom svih tih godina razvijala se bliska i trajna suradnja Rijeke i Riječke nadbiskupije, utemeljena na vrijednostima solidarnosti, zajedništva i brige za bližnje.
To partnerstvo nije ostalo samo na formalnoj razini – ono je uvijek bilo ljudsko, toplo i prisutno u svakodnevnom životu našega grada.
Zahvale Ivanu Devčiću i Mati Uziniću
Ovom prigodom želim posebno zahvaliti našem nekadašnjem nadbiskupu Ivanu Devčiću, kao i nadbiskupu i metropolitu Mati Uziniću, na otvorenosti i kontinuiranoj suradnji, kao i na tome što su uvijek bili spremni zajednički odgovarati na potrebe naših građana.
Kroz tu suradnju, tijekom godina razvijeni su brojni projekti koji i danas čine razliku u životima mnogih.
Vrijedi istaknuti Hospicij „Marija Krucifiksa Kozulić“, Dom za osobe s demencijom, Caritas Riječke nadbiskupije, Dom sv. Ana – Caritasov dom za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja, ali i primjer zajedničkog djelovanja prilikom dolaska velikog broja migranata kada je u Rijeci osnovan punkt za pružanje pomoći.
Svi ti iskoraci pokazuju koliko zajedničkim trudom možemo pružiti sigurnost, skrb i dostojanstvo onima kojima je to najpotrebnije.
Zajednička suradnja svoj je poseban pečat dobila i u trenucima poput povijesnog posjeta pape Ivana Pavla II. Rijeci, ali i kroz trajnu tradiciju Dana sv. Vida, kada zajedno pripremamo liturgijske i kulturne programe posvećene zaštitniku našega grada.
Gradimo društvo u kojem se poštuje dostojanstvo čovjeka
Rijeka je zahvaljujući tom zajedništvu postala mjesto gdje poštovanje, solidarnost i odgovornost prema drugome nisu samo riječi, već svakodnevna praksa.
Upravo zato važno je da i dalje, nadahnuti tom suradnjom, gradimo društvo u kojem se poštuje dostojanstvo svakog čovjeka i u kojem briga za bližnjega ostaje glavni temelj.
Na to nas podsjeća i misao američke književnice Helen Keller: „Samostalno možemo malo, zajedno možemo toliko toga.“
Nedavno se u Rijeci hodalo ža život i hodalo za slobodu. Neki ove hodove nastoje toliko udaljiti da ispada kao da oni isključuju jedan drugoga.
Navode nas na to oni koji isključuju sve što je, iz njihove perspektive, drugačije, oni koji, dolazeći jednako zdesna i slijeva, zapravo, ne razumiju.
Sloboda i život idu jedno uz drugo, štoviše, oni su nerazdvojni i međusobno se osnažuju: nije li Isus žrtvovao život upravo za oslobođenje? Tko to shvati, doseže mir u sebi i širi ga na druge, a različitost mu se čini samo bogatstvom.
Kao gradonačelnica grada Rijeke, želim istaknuti svoju zahvalnost i poštovanje prema svima koji su kroz minula desetljeća gradili mostove suradnje između Grada i Nadbiskupije.
To su temelji na kojima danas stojimo i na kojima ću, zajedno sa svojim suradnicima, nastaviti graditi otvorene, iskrene i prijateljske odnose.
100 godina Riječke nadbiskupije – poziv na poštovanje i podršku
S dubokom sviješću o važnosti zajedništva i dijaloga, osobno se radujem nastavku suradnje s Riječkom nadbiskupijom i svima koji iskreno i predano rade za dobrobit našega grada i njegovih ljudi.
Vjerujem da zajedno možemo ostvariti još mnogo vrijednih inicijativa, usmjerenih prema najranjivijima, prema svakom čovjeku kojem je potrebna pažnja i podrška zajednice.
Na kraju, upućujem zahvalnost svim djelatnicima Nadbiskupije, svećenicima, volonterima i građanima koji su svojim radom i toplinom utkali dio sebe u povijest Riječke nadbiskupije.
Crkva je vječna, ali biti vječnim ne znači biti neosjetljivim na sadašnjost. Neki su zadovoljni kada Crkva šuti, jer šutnju tumače kao podršku.
Ali nadbiskup Uzinić zna da to nije pravi put: u najboljoj maniri nasljeđa otvorenosti pape Franje, kritičan je prema vlasti i aktualnim zbivanjima.
Rijeka može biti ponosna na svog nadbiskupa: on vraća vjeru i vjernicima i onima koji se takvima ne izjašnjavaju. On vraća Crkvi ulogu koju je izvorno imala: ulogu savjesti društva.
Pozivam stoga sve na zajednički rad, međusobno poštovanje i podršku i u budućnosti kako bismo nastavili koračati upravo tim putem, stvarajući Rijeku prepoznatljivu po solidarnosti, zajedništvu i toplini svojih ljudi.
Hvala vam.