Ljudi se grupiraju oko ideja uvijek iznova, a politika treba osigurati najučinkovitiju platformu da bi bavljenje njome imalo smisla… Štimac nedvojbeno ima osobine lidera, ali su one više menadžerske i nisu primjerene grupi nezavisnih vijećnika, koja uz to zagovara demokratski pritisak i promjenu političke paradigme.
Ne bih to nazvala problemima: radi se jednostavno o dugoročno nespojivim konceptima. Rekla bih da je Štimac, kao i mnogi drugi, »zarobljenik« postojećih političkih opcija koje trenutno vladaju u Hrvatskoj, na nacionalnoj razini vidljiv kao teror 76 ruku za HDZ, na lokalnoj/regionalnoj za SDP – oni se nastoje uklopiti, mi ih nastojimo demontirati i pokrenuti promjenu.
Paradoksalno, naša je regija skromno, ali ipak jest otvorila priliku nezavisnima: ogromna je odgovornost ne prokockati to pogrešnim odlukama, rekla sam u intervjuu Novom listu, na pitanje o razlazu s Davorom Štimcem i Nezavisnom listom „Da štima grad“.
Donosim naglaske razgovora, a cijeli intervju Novom listu pročitajte na poveznici.
Neprihvatljivost projekta Mrtvaška
O „borbi“ za građane Ilovika i neprihvatljivosti projekta izgradnje luke Mrtvaška:
Za razliku od stranačkih političara, moja je prirodna reakcija baš bila poistovjetiti se s Ilovčanima, ljudima kojima je zbog loše pripremljenog i uopće lošeg projekta život učinjen nemogućim: djeca su bila onemogućena u normalnom obrazovanju, radno aktivni u radu, stariji u zdravstvenoj zaštiti, itd…
I to baš na jedinom pučinskom otoku koji je odolio depopulaciji. S jedne, dakle, strane imate stanovnike jednog malog i vitalnog otoka koji se nevjerojatno odlučno i hrabro bore da opstanu na svom otoku, a s druge strane imate koaliciju velikih stranaka, SDP i HDZ, koje ignoriraju njihove vapaje i mantraju o velebnim investicijama.
Kako politiku shvaćam doslovno kao zastupanje građana, tako mi je i izbor hoću li stati na stranu građana ili na stranu promašene politike bio lagan. Što su napadi župana i njegove klike na mene i malobrojne kolege koji podržavaju borbu Ilovčana bili žešći, to je bila i jača motivacija za borbu. Ja osobno ne razumijem što bi bila druga uloga vijećnika osim zastupati građane, u ovom slučaju Ilovčane i njihove životne interese.
Neki su se udaljili od svog biračkog tijela
Intervju Novom listu, o funkcioniranju Grada i Županije:
Grad nažalost može biti usporen i bezvizionarski, ali po logici stvari, nema priliku ljenčariti. Županija, međutim, može ubirati namete i raspoređivati ih uravnilovački i prepustiti da stvari i život teku nepodnošljivom administrativnom lakoćom postojanja. Štoviše, u svom neznanju, županija može povremeno pokretati i projekte koji škode lokalnom stanovništvu.
Nisu sve županije takve kao ova naša: Istra ili Međimurje su pozitivni primjeri koji nas navode na pomisao da možda ne treba baš svaku županiju odmah dokidati kao ovu našu u kojoj župan proziva Ilovčane da slabije poznaju interes vlastitog otoka od njega samoga, ili u kojoj se jedna pročelnica, dakle, zapravo javna službenica, usuđuje prozivati skupinu vijećnika zbog njihova glasovanja na Skupštini.
Zamislite koliko se daleko ljudi mogu udaljiti od svog biračkog tijela, da ne govorimo o temeljima demokracije, kada ih pustite dovoljno dugo u istoj fotelji.
Još nismo uspostavili pravu demokraciju
O odgovornosti župana Zlatka Komadine:
U razvijenim društvima i političkim sustavima moralna odgovornost rukovodi postupcima pojedinaca do krajnjih konsekvenci, kakva je i ostavka.
U našem okruženju zahtjev za moralnom odgovornošću je samo pokušaj oporbe da probudi tračak svijesti u vladajućih.
Vlast koja predugo traje mijenja ljude, osobito ako traje više od 20 godina, kao u slučaju župana Komadine, te ih čini manje osjetljivima na potrebe vlastitog biračkog tijela i nekritičnima prema vlastitim propustima. zamislite kada vam 20 godina netko govori da vi dobro radite, jednostavno počnete u to vjerovati. Kad govorimo o »aferama« župana Komadine, ljudi bi se trebali prisjetiti brojnih primjera poput »3. maja«, Zračne luke Rijeka, Marišćine – sve su to »afere« nečinjenja Zlatka Komadine.
Ako je jedna od definicija demokracije promjena vlasti na izborima, možemo zaključiti da mi u županiji, ali i Rijeci, još nismo uspostavili pravu demokraciju. Možda je baš ovaj slučaj Mrtvaška nagovještaj novog vremena i novih okolnosti koje će nam pomoći da više nikada ne počinimo grešku i jednu takvu osobu ostavimo 20 godina na vlasti.
Grad bez ritma i vizije
Dok pogreške Komadini, nakon 22 godine, nemamo razloga opraštati, izgleda da Marku Filipoviću nećemo imati što oprostiti. Jasno je da se »novi ritam« grada razotkrio kao predizborna floskula: niti je Filipović zainteresiran za novo, niti Grad ima ritam koji bismo mogli prepoznati.
Grad Rijeka nema viziju: to znači da djeluje stihijski, prodajući jednu lokaciju i zapuštajući drugu, da ostavlja da zjape prazni poslovni prostori u centru, a razvojni projektu traju godinama…
Grad na moru teško može planirati vlastiti razvoj kad većim dijelom obale upravlja država; odnedavno su se pojavili i novi subjekti poput Lürssena, a istovremeno i dalje vidimo boljke izostanka komunikacije koja traje još iz doba Linića i Obersnela.
Rijeci kronično nedostaje srednjih i većih poslovnih prostora i zona s osiguranim parkiralištem, što čini osnovu poslovne infrastrukture za razvoj naših tvrtki, te privlačenje stranih s kojima smo također u deficitu. To su tvrtke koje donose znanje, tehnologiju, organizaciju, svjetsko tržište te dobro plaćena nova radna mjesta. Primjer je projekt zone Bodulovo koji se realizirao nakon gotovo 20 godina, te odmah našao korisnike jer je interes jednostavno veći od ponude.
Dosta je lijevo-desne podjele
O nezavisnom političkom djelovanju:
Zasad mi odgovara nezavisno djelovanje. Puno je pametnih ljudi u raznim strankama koji razumiju javni interes i brane ga unatoč stranačkoj stezi. Jasno mi je, međutim, da bitnog upliva na stvari i dalje imaju jaki blokovi. HDZ mi je dalek, a neke stranke su se profanirale kao tiha potpora SPD-u.
Osobno me politika ne zanima kao radno mjesto, težim stvarnoj uspostavi demokratskog društva i promjeni društvenih odnosa u našoj županiji na korist naših građana, a ne kao što je to sad, na korist vladajućih stranaka i njihovih članova.
U neposrednoj budućnosti se vidim u nezavisnoj poziciji i u suradnji s nekoliko građanskih udruga i inicijativa, s nezavisnim opcijama te političkim akterima koji se, uvjetno rečeno, nalaze lijevo od HDZ-a i desno od SDP-a.
Ujedno iščekujem dan kada će ljudi napustiti uvjetnu lijevo-desnu podjelu, te početi razmišljali o onome što je naprijed, progresivno, održivo…
Želim županiju u kojoj se nećemo dijeliti
Intervju Novom listu, o idućim izborima:
Kažu da je prvi mandat premalo, drugi taman, a treći dovodi do toga da čovjek počne vjerovati da svijet bez njega ne može. Odluka o novim izborima nikako nije samo moj osobni odabir, osim političkih suradnika i saveznika, trebam sagledati potrebe obitelji i radnog mjesta, u trenutku kada odluku bude trebalo donijeti.
Voljela bih svjedočiti promjeni političke paradigme u Županiji, doživjeti da se stranački ili nestranački vijećnici isto ponašaju – da na njih utječu argumenti neovisno čiji su, i da se odluke donose isključivo u ovisnosti o snazi tih argumenata. Politika je dobar alat, sredstvo za progurati neke ideje i projekte.
Jako me zanima što bi sve naša Županija mogla biti kada se ne bismo dijelili, nego povezivali, kada bi stranačku i interesnu politiku zamijenili »ideologijom« zelene energije i tranzicije, kada bi Gorski kotar bio prometno dostupan i samoodrživ (npr. kroz proizvodnju hrane), kada bismo razvijali vlastita rješenja na klimatske izazove, kada bi bili regija u koju ljudi useljavaju, kada bi i Grad i Županija više koristili resurse Sveučilišta, kada bi Rijeka bila snažniji pokretač razvoja županije, a ne uteg…
Intervju Novom listu: Pojedinci mi čak i prijete
O utjecaju politike na moj privatni i znanstveni život:
Sve trpi, ne samo karijera: obitelj se buni, oponenti napadaju na društvenim mrežama, pojedinci čak i prijete, a tu i tamo izgubi se i ponekog »prijatelja«.
To je, međutim, danak javnog istupanja u kojemu nema mjesta egu, često ni privatnosti. Uistinu se trudim politiku odvojiti od posla, no kako predajem sociologiju, bolja je informiranost o aktualnim društveno-političkim pitanjima ponekad i prednost.
Ministrica s visine dijeli packe
O intendantu HNK Ivana pl. Zajca Marinu Blaževiću:
Neovisno o stavu o Blaževiću ili bilo čemu drugome, jedna se ministrica, dakle, osoba koju predlaže premijer, uplela – baš kao i u Splitu – s visine dijeleći packu Gradskom vijeću i omalovažavajući njegovu odluku.
To je pljuska Rijeci koju ovaj grad ne smije prešutjeti.
Istovremeno, Gradsko vijeće pokreće spor pred Upravnim sudom protiv ministričine odluke. Ovo je jedinstvena prilika i test za vijećnike Gradskog vijeća da stanu na istu stranu, na stranu Rijeke, neovisno o stranačkoj pripadnosti.