Malo je koja lokacija toliko upisana u DNA građana Rijeke kao naša Dječja bolnica Kantrida. Znaju to najbolje svi oni roditelji koji su tamo brinuli i bdjeli nad svojom bolesnom djecom.
Svatko ima neko svoje sjećanje. Osmijehe i suze na licima… Neizvjesnost i iščekivanje u srcu, snažne zagrljaje koje pamtiš zauvijek, nadu u oporavak.
Ili, pak, potpuni mrak, besmisao i vječnu tugu zadnje stanice.
Danas, kada „naša Kantrida“ zauvijek zatvara vrata malim pacijentima, želim im svima sreću u novom prostoru! I da u novoj bolnici bude što više dječjih osmijeha, a čim manje suza.
A svima nama želim dovoljno razuma da sačuvamo taj atraktivan prostor od prodaje bez ideje, promišljanja i rasprave. Da nađemo najbolji model njegovog budućeg razvoja, na korist građana, ali i šire zajednice.
Zbogom Dječja bolnica Kantrida…
