Iva Rinčić logo

Iluzija blagdana: Darivanje, primanje i traganje za povezanošću

Iluzija blagdana potpuna je slanjem poklona Hrvatskom poštom, s porukom nismo s vama, ali šaljemo iluziju da jesmo i nadamo se da ćete poklon primiti do Valentinova.

Podijelite ovu objavu:

Iluzija blagdana Darivanje, primanje i traganje za povezanošću - Iva Rinčić

Riskiram da me mnogi opovrgnu. No već mi se neko vrijeme mislima provlači misao o modernom društvu kao društvu iluzija – slobode, prava, odabir stanovanja i profesija, odnosi – sličniji su zadanim i strogo kontroliranim popisima (ne)mogućeg, nego stvarno dostupnim izborima.

Očekivano, blagdani su idealno vrijeme da se iluzija društva potencira na n-tu potenciju, zada joj se šah-mat (ili barem pat) pozicija ili s njome odigra rulet, ne nužno ruski.

Zašto, pitate se?

Iz jednostavnog razloga što se iluzičnost zbilje čiji smo dio u svoj njenoj punini najbolje ocrtava upravo u vrijeme blagdana. S naglaskom na darivanju i primanju, i s njima povezanih odnosa u relaciji mi-drugi, ali i mi sa sobom samima. Kome i što darujemo, od koga primamo, što očekujemo – nije li sve to jedna velika iluzija?

Posljednjih je godina rasprava o blagdanskim poklonima uglavnom obojena kritikom konzumerizma. No, na ovaj me tekst potaklo darivanje i primanje kao dio (ili izostanak) osobnih odnosa, bez ulaska u problem nadomještanja blagdanskih vrijednosti mira i nade najnovijim i-phonom ili krstarenjem.

Uostalom, iluzorno je očekivati da ćemo to ikad više promijeniti.

Iluzija blagdana Darivanje, primanje i traganje za povezanošću - Iva Rinčić
Iluzorno očekivati da se iluzija blagdana može razumjeti i prenijeti u tekst

Iluzija blagdana – naručivanje poklona online

Teška srca priznajem da sam ove godine zakazala s poklonima. Toliko da sam najdražima na Badnjak naručivala poklone online. Nekima čak i neuspješno pa mi popravak prvog radnog rada dana tek slijedi.

Taj moj propust dakako platit ću skuplje, ne samo u smislu cijene, koliko i mogućih prigovora neispunjene iluzije savršene mame, supruge, kćeri…

Poklone volim birati s porukom, nešto što je netko spomenuo, nešto što dijeli/mo, nešto što bi nekome moglo značiti. Vrijednost je tu najmanje bitna, ako pogađa poruku, može vrijediti od – do.

Takvo darivanje s iluzijom poruke koja nađe put do primaoca dakako zahtijeva trud, još više vrijeme kojeg nemam (i iluzorno mislim da ću ga uskoro imati više).

Druga je iluzija da ću kupujući u dućanu koji radi Badnjak poslijepodne izabrati dobar poklon, pogoditi boju, veličinu, nešto što već netko nema… Iluzija je potpuna slanjem poklona poštom na par adresa Hrvatskom poštom, s porukom nismo s vama, ali šaljemo iluziju da jesmo i nadamo se da ćete poklon primiti do Valentinova.

Usput budi rečeno, ove su me godine oborili ljubaznošću (ili barem njenom iluzijom) prodavači koji su na Badnjak, par sati prije polnoćke, primali narudžbe za nedostajuće artikle kao da je riječ o najnormalnijem činu.

Dakle, bez uobičajenog okretanja očima, pometanja i slaganja stvari dok ih još razgledavate. Čak mi je neuobičajeno uslužan prodavač sportske opreme odgovorio na moju zahvalu: Gospođo, pa moramo imati razumijevanja jedni za druge. Potpuna blagdanska iluzija, kažem vam.

Što čini neki poklon dobrim?

Iluzije nije lišeno ni primanje poklona. Ponekad razmišljam što čini neki poklon dobrim? Vrijednost sigurno nije. Ono što priželjkujem, a ne znam dijele li i drugi isto očekivanje, jest pažnja, ili barem njenu iluziju. To da je netko mislio, da je skrivao, da je slušao, da razumije i poznaje bolje do mene same što mi treba, da nije proslijedio nešto što je dobio dan ili čak sat ranije, da ne kupuje poklon da (me) se riješi…

Ono što mi stvarno treba, srećom si mogu i kupiti. No, ono što želim jest (iluzija) da je netko mislio na mene i da odnos, bez obzira na prirodu, ne shvaća kao razmjenu casha i/li kreditnih kartica…

Kad bolje razmislim, koliko god čudno zvučalo, ono što želim primiti primanjem poklona, jest ono što želim uručiti darivanjem.

Tako bih mogla probati zaključiti i ovaj blagdanski intermezzo, da je iluzorno očekivati da se iluzija blagdana, te iskustvo i senzaciju darivanja i primanja može uopće razumjeti i prenijeti u tekst…

Jer ako to nije iluzija, ne znam što jest.