Tko o čemu, ja i dalje o vrtićima i jaslicama. Zašto? Zato što, unatoč parolama i službi PR-a, Rijeka i dalje nije grad prijatelj djece. Ni njihovih roditelja. U gradu koji nestaje mjesto u vrtiću za svu djecu ostaje nadstandard, umjesto temeljno pravo.
Zaista odlično zvuči, kako to tumače u Gradu u odgovoru na moje vijećničko pitanje, “upisani svi s pravom prvenstva”.
Mjesto u vrtiću za svu djecu
No, to i dalje znači da u Rijeci imamo oko 120 djece koja ne ispunjavaju kriterije – jedan ili oba roditelja ne rade, godina dana djeteta.
➝ Zašto nakon 30 godina iste vlasti i ukupno bitno manje djece u vrtićima i jaslicama Grad ne izmijeni vlastite kriterije prava prvenstva, nego radije ima nekoliko slobodnih mjesta, a istovremeno improvizira novim sobama dnevnog boravka?
➝ Ne bi li Grad koji se diči titulom prijatelja djece, trebao sustavno rješavati pitanje predškolskog odgoja gradnjom više suvremenih objekata koje je mogao financirati kroz Plan oporavka i otpornosti?
➝ Ili je lakše zadržati kriterije i onda, kao, “upisati sve”?
Trideset godina nebrige
Politika predškolskog odgoja mora biti dugoročna, planirana i povezana s drugim politikama: priuštivi stanovi za mlađe, bolji promet, nova radna mjesta…
Nakon 30 godina zapuštenosti, nebrige i neulaganja, bojim se da nema, nažalost, brzih rješenja…