Iva Rinčić logo

Od prijestolnice kulture do prijestolnice kulturnih afera

Ovakav način upravljanja gradskom kulturom ne stvara štetu samo kulturi i njenim akterima, nego i gradu. Kultura jest i politička tema, ali ne smije biti prostor politizacije i monopol stranke.

Podijelite ovu objavu:

Od prijestolnice kulture do prijestolnice kulturnih afera - Iva Rinčić (1)

S kolegicom u Gradskom vijeću Rijeke Mašom Magzan održala sam 28. srpnja konferenciju za medije pod nazivom “Od prijestolnice kulture do prijestolnice kulturnih afera”.

Pročitajte o čemu smo govorile:

Na početku konferencije vijećnica Rinčić zapitala se o čemu govorimo kad govorimo o riječkoj kulturi?

“Ili, da okrenem pitanje – o čemu ne govorimo? Ne govorimo, na primjer, o odličnim predstavama, ne govorimo o sjajnim koncertima, ne govorimo ni o izložbama koje su nas ostavile bez daha, niti o sufinanciranju naših pisaca ili likovnjaka. Ne, mi, nažalost, govorimo o kulturi koja je postala politički plijen, o kulturi u kojoj svako toliko odjekne neka afera, o kulturi u koju se guraju „svoji“ ljudi, a ignorira i ismijava struka. A nemojmo zaboraviti, riječka kultura su i Fit čija je kompilacija najprodavaniji album, naši fotografi koji dobivaju nagrade na natjecanjima, izložbe nabožnih predmeta…

No, priča o riječkoj kulturi odavno je postala tužna saga o kojoj nažalost tek povremeno čitamo kad gradski vijećnici, stručnjaci i/li mediji istaknu u javnosti neki novi problem, novi slučaj, novu aferu. Nažalost takvih je sve više“, istaknula je na nezavisna vijećnica Rinčić koja je ujedno predsjednica Kluba vijećnika u Gradskom vijeću.

Izbor ravnatelja Muzeja Grada Rijeke

Podsjetila bih na glavne probleme samo u zadnjih godinu dana: Hrvatsko narodno kazalište Ivan Zajc i pokušaj odlučivanja Gradskog vijeća o mandatu intendanta Blaževića. Nakon neusvojenog godišnjeg izvješća o radu Kazališta, tadašnje Kazališno vijeće donosi prijedlog odluke o razrješenju intendanta; istu odluku izglasava i Gradsko vijeće i to širokom platformom oporbenih opcija, ali i onih koji „drže“ vlast. Na tu odluku ministrica besramno uskraćuje suglasnost.

Dakle, osoba imenovana od strane premijera, a ne od građana izabrana). Što radi naš gradonačelnik? Umjesto da zauzme stranu struke i parlamentarne vlasti u gradu u kojem je gradonačelnik, naš SDP gradonačelnik slavodobitno prihvaća odluku HDZ ministrice kulture. Vrijeme prolazi, Sabor donosi i novi Zakon o kazalištima, u suštini materijalizira takav centralistički način rada ministrice i ovlasti gradonačelnika, te monopolizira sustav upravljanja kazalištima“, kaže Rinčić i nastavlja:

Nekoliko mjeseci kasnije novi slučaj – izbor ravnatelja Muzeja Grada Rijeke. Pripreme počinju imenovanjem novog Upravnog vijeća od strane gradonačelnika, iako smo iznosili argumente o štetnosti takvog imenovanja, te da će spomenuto dovesti do upravljačke krize. Dapače, takva političko uplitanje neminovno izaziva nered i Muzeja postaje nova kulturna afera. U međuvremenu Upravno vijeće donosi novi Statut Muzeja, koje legalizira praksu kontrole odlučivanja (članovi Upravnog vijeća naime moraju „slušati upute i smjernice onog tko ih je postavio“).

Što je posljedica? Gradsko vijeće ne potvrđuje prvi prijedlog (Sabina Žigo), a zatim ni prijedlog v. d. (Dario Kulišića, tada nije prošao za v. d. ravnatelja Muzeja, ali je u lipnju izabran za ravnatelja Dječjeg doma Tić). Kao posljedicu naše krize, ministrice za v. d. imenuje Vinka Ivića. No, ni tu nije kraj. Na zadnjem natječaju je Upravno vijeće suzdržano o sva tri kandidata – na funkciji ostaje kadar HDZ ministrice Obuljen Koržinek.

Sve je počelo izborom Upravnog vijeća od strane gradonačelnika i prihvaćanjem Statuta, o čemu smo više puta upozoravali. Dakle, ovdje nije samo riječ o lokalnoj riječkoj detronizaciji struke i Gradskog vijeća, i nametanju političke samovolje, nego i mehanizmu suradnje s nacionalnom HDZ vlasti i njenim ministrima. E to je riječki SDP.

S konferencije za medije Od prijestolnice kulture do prijestolnice kulturnih afera

Financiranje privatnih pothvata javnim novcem

Podsjeća na izložbu Mi.Ona.Coco, zadnji riječki slučaj financiranja privatnih poduzetničkih pothvata javnim novcem koji, ističe vijećnica, svjedoči o dubini političke, upravljačke i moralne krize.

Ponovno je otvoreno pitanje upravljanja javnim prostorima, transparentnosti javnih politika, odnosa grada i gradskih institucija prema umjetnosti kao javnom dobru, korištenje javnog novca i prostora za privatne inicijative bez jasnih kriterija, manipuliranja informacijama o široj podršci i humanitarnom aspektu. Da preduhitrimo zlobnike – ovo nije ženski obračun. Dapače, ovim putem izražavamo podršku poduzetničkim nastojanjima Riječanki. Ovo je kritika onih koji su izabrani da odgovorno, transparentno i razvojno upravljaju ovim gradom, a umjesto da to čine, vode nas iz afere u aferu, kao što je Izbor intendantice HNK Ivana pl. Zajca.

U nastavku se novinarima obratila Maša Magzan, ujedno predsjednica Odbora za kulturu:

„Osim krize upravljanja u HNK i Muzeju grada Rijeke o kojima se mjesecima piše, no pomaka nema. Najnovija pojava na horizontu kulture su umjetnički projekti koji su prema tvrdnjama struke, diskutabilnog porijekla i kvalitete, a najavljuju se kao vrhunske senzacije. Riječ je organizaciji izložbe Mi.Ona.Coco u prostoru „Stare Name“ na Korzu. Izložba bi se mogla prigodno zvati i Coco: tko, kako i zašto zbog sljedećih zamjerki struke: nepoznati autori, nejasan koncept postava i propusti vezani uz realizaciju izložbe, upitna autentičnost i namjena (turistička odnosno senzacionalistička?), nejasan humanitaran karakter izložbe, kao i službeno najavljena institucionalna podrška ovoj izložbi”, smatra Magzan.

Ističe da je najproblematičnija netransparentnost.

“Sredinom lipnja sam postavila vijećničko pitanje, a onda i dopunsko. No još nema odgovora na pitanja: o stručnom timu/autorima izložbe Coco na Korzu, o udjelu sredstava od kupljenih ulaznica koje idu u humanitarne svrhe, a to je obnova krova Caritasovog doma Sv. Ane za žene i žrtve obiteljskog nasilja, o institucijskoj podršci kojom je projekt najavljen. Iako se službeno navodi da je projekt koncipiran uz podršku Ženskih studija i Akademije primijenjenih umjetnosti i brojnih drugih institucija, s obje navedene institucije su pristigli demantiji koji negiraju bilo kakvu formalnu podršku ili sudjelovanje na projektu. Izložba je otvorena 4 mjeseca i za potrebe njene organizacije, gradska uprava je pokazala kreativnost i fleksibilnost za ostvarivanje ideja iliti „ipak se može kad se hoće“ kako bi se stvorio pravni okvir za dodjeljivanje besplatnog gradskog prostora na korištenje. Prostor „Stare Name“ je na 7 mjeseci izuzet iz upravljanja sadašnjeg Upravnog odjela za gradsku imovinu i dodijeljen Upravnom odjelu za odgoj i obrazovanje, kulturu, sport i mlade”, pojašnjava Maša Magzan.

Želimo djelovati kritično i otvoreno

Navodi da je ovaj potez vrlo opasan jer bi se po tog logici i drugi gradski prostori mogli na sličan način „šaltati“ između odjela i dodjeljivati na korištenje temeljem upitnih kriterija ili dogovora.

“Kada ovome dodamo najavljeno očekivanje Gradonačelnika kojim objašnjava svoju odluku dodjele ovog prostora na korištenje, a to je da će ova izložba „pridonijeti interesu potencijalnih zakupaca prostora u centru Korza“, koji gotovo 2 godine zjapi prazan, teško se može zaključiti da se ovdje radi o odgovornom i transparentnom upravljanju javnom imovinom”, kaže Magzan.

Podsjeća što je sve to rekla struka.

Branko Cerovac (filozof i povjesničar umjetnosti): Politički moćnici su obezvrijedili, degradirali i suspendirali svako stvarno značenje i dignitet struke.

Jolanda Todorović (voditeljica Galerije Kortil): Izostanak kriterija na tri razine: jasni i javnosti dostupni kriteriji za dodjelu javnog prostora organizatorima programa (koji mogu biti i javni i privatni); stručni kriteriji za osmišljenu programsku politiku tog izložbenog prostora te profesionalni kriterij kustosa ili autora izložbe za razradu njenog koncepta.

Berislav Valušek (predsjednik Društva povjesničara umjetnosti grada Rijeke): Nemamo ništa protiv bilo čijeg privatnog angažmana, ali ne u javnom prostoru i s javnim sredstvima!

“I zaključno, kad bi Grad koristio kulturu, kreativne industrije i industrijsko naslijeđe za razvoj i brendiranje grada kao nastavak priče o prijestolnici kulture; – njegovao baštinu EPK, inovativnost programa i njihove pozitivne efekte kao što je participativni razvoj grada; povezivao i kontinuirano podržavao ključne aktere u području kulture u gradu i omogućavao njihov smislen razvoj i suradnju te konstantno promišljao područja razvoja kulture, osnaživao postojeće kulturne resurse, uključivao mlade, umjesto starih power-usera”, stvari bi bile potpuno drukčije, poručila je Magzan.

Vijećnica Iva Rinčić je zaključila:

„Želimo djelovati kritično i otvoreno, sagledavajući i odvagujući snage i slabosti riječke kulture. Ovo jest poziv na dijalog i odgovornost. Kako vladajući objašnjavaju činjenicu da grad koji je bio prijestolnica kulture 2020. od te godine nema strategiju kulture? Ovo je istovremeno i nedvosmislena kritika, rekla bih čak upozorenje da ovakav način upravljanja ne stvara štetu samo kulturi i njenim akterima na svim razinama, nego i gradu kao takvom. Kultura jest i politička tema, ali ne smije biti prostor politizacije i monopol stranke/stranaka na vlasti. Ona je način življenja i upravo ono što grad čini gradom”, kazala je vijećnica Rinčić.