S kolegicom u Gradskom vijeću Rijeke Mašom Magzan održala sam 28. srpnja konferenciju za medije pod nazivom “Od prijestolnice kulture do prijestolnice kulturnih afera”.
Pročitajte o čemu smo govorile:
Na početku konferencije vijećnica Rinčić zapitala se o čemu govorimo kad govorimo o riječkoj kulturi?
“Ili, da okrenem pitanje – o čemu ne govorimo? Ne govorimo, na primjer, o odličnim predstavama, ne govorimo o sjajnim koncertima, ne govorimo ni o izložbama koje su nas ostavile bez daha, niti o sufinanciranju naših pisaca ili likovnjaka. Ne, mi, nažalost, govorimo o kulturi koja je postala politički plijen, o kulturi u kojoj svako toliko odjekne neka afera, o kulturi u koju se guraju „svoji“ ljudi, a ignorira i ismijava struka. A nemojmo zaboraviti, riječka kultura su i Fit čija je kompilacija najprodavaniji album, naši fotografi koji dobivaju nagrade na natjecanjima, izložbe nabožnih predmeta… No, priča o riječkoj kulturi odavno je postala tužna saga o kojoj nažalost tek povremeno čitamo kad gradski vijećnici, stručnjaci i/li mediji istaknu u javnosti neki novi problem, novi slučaj, novu aferu. Nažalost takvih je sve više“, istaknula je na nezavisna vijećnica Rinčić koja je ujedno predsjednica Kluba vijećnika u Gradskom vijeću.
Izbor ravnatelja Muzeja Grada Rijeke
„Podsjetila bih na glavne probleme samo u zadnjih godinu dana: Hrvatsko narodno kazalište Ivan Zajc i pokušaj odlučivanja Gradskog vijeća o mandatu intendanta Blaževića. Nakon neusvojenog godišnjeg izvješća o radu Kazališta, tadašnje Kazališno vijeće donosi prijedlog odluke o razrješenju intendanta; istu odluku izglasava i Gradsko vijeće i to širokom platformom oporbenih opcija, ali i onih koji „drže“ vlast. Na tu odluku ministrica besramno uskraćuje suglasnost. Dakle, osoba imenovana od strane premijera, a ne od građana izabrana). Što radi naš gradonačelnik? Umjesto da zauzme stranu struke i parlamentarne vlasti u gradu u kojem je gradonačelnik, naš SDP gradonačelnik slavodobitno prihvaća odluku HDZ ministrice kulture. Vrijeme prolazi, Sabor donosi i novi Zakon o kazalištima, u suštini materijalizira takav centralistički način rada ministrice i ovlasti gradonačelnika, te monopolizira sustav upravljanja kazalištima“, kaže Rinčić i nastavlja:
„Nekoliko mjeseci kasnije novi slučaj – izbor ravnatelja Muzeja Grada Rijeke. Pripreme počinju imenovanjem novog Upravnog vijeća od strane gradonačelnika, iako smo iznosili argumente o štetnosti takvog imenovanja, te da će spomenuto dovesti do upravljačke krize. Dapače, takva političko uplitanje neminovno izaziva nered i Muzeja postaje nova kulturna afera. U međuvremenu Upravno vijeće donosi novi Statut Muzeja, koje legalizira praksu kontrole odlučivanja (članovi Upravnog vijeća naime moraju „slušati upute i smjernice onog tko ih je postavio“). Što je posljedica? Gradsko vijeće ne potvrđuje prvi prijedlog (Sabina Žigo), a zatim ni prijedlog v. d. (Dario Kulišića, tada nije prošao za v. d. ravnatelja Muzeja, ali je u lipnju izabran za ravnatelja Dječjeg doma Tić). Kao posljedicu naše krize, ministrice za v. d. imenuje Vinka Ivića. No, ni tu nije kraj. Na zadnjem natječaju je Upravno vijeće suzdržano o sva tri kandidata – na funkciji ostaje kadar HDZ ministrice Obuljen Koržinek. Sve je počelo izborom Upravnog vijeća od strane gradonačelnika i prihvaćanjem Statuta, o čemu smo više puta upozoravali. Dakle, ovdje nije samo riječ o lokalnoj riječkoj detronizaciji struke i Gradskog vijeća, i nametanju političke samovolje, nego i mehanizmu suradnje s nacionalnom HDZ vlasti i njenim ministrima. E to je riječki SDP”, smatra Rinčić.
Financiranje privatnih pothvata javnim novcem
Podsjeća na izložbu Mi.Ona.Coco, zadnji riječki slučaj financiranja privatnih poduzetničkih pothvata javnim novcem koji, ističe vijećnica, svjedoči o dubini političke, upravljačke i moralne krize.
“Ponovno je otvoreno pitanje upravljanja javnim prostorima, transparentnosti javnih politika, odnosa grada i gradskih institucija prema umjetnosti kao javnom dobru, korištenje javnog novca i prostora za privatne inicijative bez jasnih kriterija, manipuliranja informacijama o široj podršci i humanitarnom aspektu. Da preduhitrimo zlobnike – ovo nije ženski obračun. Dapače, ovim putem izražavamo podršku poduzetničkim nastojanjima Riječanki. Ovo je kritika onih koji su izabrani da odgovorno, transparentno i razvojno upravljaju ovim gradom, a umjesto da to čine, vode nas iz afere u aferu”, zaključila je Iva Rinčić“.
U nastavku se novinarima obratila Maša Magzan, ujedno predsjednica Odbora za kulturu:
„Osim krize upravljanja u HNK i Muzeju grada Rijeke o kojima se mjesecima piše, no pomaka nema. Najnovija pojava na horizontu kulture su umjetnički projekti koji su prema tvrdnjama struke, diskutabilnog porijekla i kvalitete, a najavljuju se kao vrhunske senzacije. Riječ je organizaciji izložbe Mi.Ona.Coco u prostoru „Stare Name“ na Korzu. Izložba bi se mogla prigodno zvati i Coco: tko, kako i zašto zbog sljedećih zamjerki struke: nepoznati autori, nejasan koncept postava i propusti vezani uz realizaciju izložbe, upitna autentičnost i namjena (turistička odnosno senzacionalistička?), nejasan humanitaran karakter izložbe, kao i službeno najavljena institucionalna podrška ovoj izložbi”, smatra Magzan.
Ističe da je najproblematičnija netransparentnost.
“Sredinom lipnja sam postavila vijećničko pitanje, a onda i dopunsko. No još nema odgovora na pitanja: o stručnom timu/autorima izložbe Coco na Korzu, o udjelu sredstava od kupljenih ulaznica koje idu u humanitarne svrhe, a to je obnova krova Caritasovog doma Sv. Ane za žene i žrtve obiteljskog nasilja, o institucijskoj podršci kojom je projekt najavljen. Iako se službeno navodi da je projekt koncipiran uz podršku Ženskih studija i Akademije primijenjenih umjetnosti i brojnih drugih institucija, s obje navedene institucije su pristigli demantiji koji negiraju bilo kakvu formalnu podršku ili sudjelovanje na projektu. Izložba je otvorena 4 mjeseca i za potrebe njene organizacije, gradska uprava je pokazala kreativnost i fleksibilnost za ostvarivanje ideja iliti „ipak se može kad se hoće“ kako bi se stvorio pravni okvir za dodjeljivanje besplatnog gradskog prostora na korištenje. Prostor „Stare Name“ je na 7 mjeseci izuzet iz upravljanja sadašnjeg Upravnog odjela za gradsku imovinu i dodijeljen Upravnom odjelu za odgoj i obrazovanje, kulturu, sport i mlade”, pojašnjava Maša Magzan.
Želimo djelovati kritično i otvoreno
Navodi da je ovaj potez vrlo opasan jer bi se po tog logici i drugi gradski prostori mogli na sličan način „šaltati“ između odjela i dodjeljivati na korištenje temeljem upitnih kriterija ili dogovora.
“Kada ovome dodamo najavljeno očekivanje Gradonačelnika kojim objašnjava svoju odluku dodjele ovog prostora na korištenje, a to je da će ova izložba „pridonijeti interesu potencijalnih zakupaca prostora u centru Korza“, koji gotovo 2 godine zjapi prazan, teško se može zaključiti da se ovdje radi o odgovornom i transparentnom upravljanju javnom imovinom”, kaže Magzan.
Podsjeća što je sve to rekla struka.
Branko Cerovac (filozof i povjesničar umjetnosti): Politički moćnici su obezvrijedili, degradirali i suspendirali svako stvarno značenje i dignitet struke.
Jolanda Todorović (voditeljica Galerije Kortil): Izostanak kriterija na tri razine: jasni i javnosti dostupni kriteriji za dodjelu javnog prostora organizatorima programa (koji mogu biti i javni i privatni); stručni kriteriji za osmišljenu programsku politiku tog izložbenog prostora te profesionalni kriterij kustosa ili autora izložbe za razradu njenog koncepta.
Berislav Valušek (predsjednik Društva povjesničara umjetnosti grada Rijeke): Nemamo ništa protiv bilo čijeg privatnog angažmana, ali ne u javnom prostoru i s javnim sredstvima!
“I zaključno, kad bi Grad koristio kulturu, kreativne industrije i industrijsko naslijeđe za razvoj i brendiranje grada kao nastavak priče o prijestolnici kulture; – njegovao baštinu EPK, inovativnost programa i njihove pozitivne efekte kao što je participativni razvoj grada; povezivao i kontinuirano podržavao ključne aktere u području kulture u gradu i omogućavao njihov smislen razvoj i suradnju te konstantno promišljao područja razvoja kulture, osnaživao postojeće kulturne resurse, uključivao mlade, umjesto starih power-usera”, stvari bi bile potpuno drukčije, poručila je Magzan.
Vijećnica Iva Rinčić je zaključila:
„Želimo djelovati kritično i otvoreno, sagledavajući i odvagujući snage i slabosti riječke kulture. Ovo jest poziv na dijalog i odgovornost. Kako vladajući objašnjavaju činjenicu da grad koji je bio prijestolnica kulture 2020. od te godine nema strategiju kulture? Ovo je istovremeno i nedvosmislena kritika, rekla bih čak upozorenje da ovakav način upravljanja ne stvara štetu samo kulturi i njenim akterima na svim razinama, nego i gradu kao takvom. Kultura jest i politička tema, ali ne smije biti prostor politizacije i monopol stranke/stranaka na vlasti. Ona je način življenja i upravo ono što grad čini gradom”, kazala je vijećnica Rinčić.