Pitali ste
Vaša pitanja, naši odgovori – odgovaramo na najčešća pitanja građana postavljena putem društvenih mreža o problemima, rješenjima i budućnosti Rijeke.
ZATVARANJE ADAMIĆEVE
Podržavam zatvaranje Adamićeve za kolni promet. No takav zahvat nije u potpunosti promišljen kroz sliku budućeg centra Rijeke jer pretvorbom rive u dvosmjernu prometnicu dobiti ćemo autocestu, koja u potpunosti odvaja more od centra grada. Adamićeva se pretvara u pješačku zonu, no izvodi se kao klasična ulica s nogostupima, rubnjacima i kolnikom?! Nije li trebala biti izvedena opločenjem kao npr. Korzo te bi onda bila prava pješačka zona kroz koju prometuju autobusi javnog gradskog prijevoza smanjenom brzinom?
Pretvaranje Adamićeve u parcijalnu pješačku zonu predviđeno je GUP-om 2007. godine stoga se ne radi o nekom novom rješenju. Načelno je zahvat u duhu urbane preobrazbe središta grada i povećanje pješačkih zona je svakako dobrodošlo. Adamićeva je zamišljena kao pješačka ulica kroz koju prometuju vozila javnog gradskog prijevoza, no zašto je onda izvedena kao klasična prometna ulica? Umjesto pješačkog popločenja kao na Korzu, Adamićeva se izvodi s nogostupima, rubnjacima i kolnikom kao bilo koja druga gradska ulica.
Postoji mnogo primjera u europskim gradovima gdje kroz pješačke zone prometuju autobusi smanjenom brzinom radi redukcije buke i povećanja sigurnosti u prometu. Ovakvom izvedbom Adamićeve daje se naslutiti kako su autobusi dobili svoje zasebne trake, a da su građani (ponovno) u drugom planu. Često se postavlja pitanje kako će opstati vlasnici poslovnih prostora u takvim zonama bez automobila. Dokazano je u gotovo svim primjerima sličnih urbanih preobrazbi da su prometi u lokalima porasli nakon uklanjanja automobila.
Centar grada potrebno je detaljno promisliti, pogotovo što se tiče prometnih rješenja. Urbane preobrazbe europskih i svjetskih gradova dokazuju kako je povećanje kvalitete života direktno povezano s redukcijom kolnog prometa i broja parkiranih automobila. Centar Rijeke moguće je osmisliti na način tunela ispod rive koji bi cjelokupni promet spustio ispod zemlje, a pješacima oslobodio dodatnih 90-ak tisuća m2. Pješačka zona obuhvaćala bi potez od rive, preko Adamićeve, do Korza i Starog grada, sve do Klobučarićevog trga i Fiumare.
ŠRD LUBEN
Upoznata sam da športsko ribolovno društvo (ŠRD) “Luben” iz Rijeke, osnovano 9. siječnja 1948. godine, jedno je od najstarijih sportskih udruženja u ovom području. Društvo upravlja s nešto manje od vezova u Mrtvom kanalu, proteže se od zakretnog željezničkog mosta u sušačkom bazenu do ulice Rade Šupića, ukupne dužine približno 495 m i širine približno 30 m, pružajući usluge više od tisuću članova. Godišnja naknada za vez je glavni izvor prihoda društva.
Tijekom 2020. godine, nakon isteka koncesije za Mrtvi kanal, ŠRD “Luben” suočio se s administrativnim i financijskim poteškoćama u procesu obnove koncesije. Tri naredne godine (?!) Luben djeluje na istoj lokaciji, paralelno prikupljajući dokumentaciju, koju i finalizira 2023. tabularnom izjavom Luke Rijeka, sukladno kojoj može koristiti navedene katastarske čestice, što je ujedno preduvjet zahtjeva za koncesiju. U tom je periodu protiv Lubena podneseno i nekoliko anonimnih prijava zbog sklapanja ugovornih odnosa, bez posjedovanja koncesije. Ove poteškoće dovele su do blokade računa, prijetnje stečajem, nemogućnosti obnove koncesije. Unatoč naporima za rješavanje situacije, uključujući komunikaciju s nadležnim institucijama, problem je i dalje prisutan.
Što su sportske luke?
Sportske luke su luke posebne namjene koje služe isključivo za vez brodica registriranih u hrvatskom očevidniku brodica. Te brodice moraju biti namijenjene sportu i razonodi, a vlasnici mogu biti članovi određene sportske udruge ili sama udruga koja ima koncesiju za upravljanje lukom.
Pravna regulacija i koncesija
Da bi neka sportska udruga mogla upravljati sportskom lukom, mora imati koncesiju koja se dodjeljuje odlukom nadležnih tijela. Odluka o davanju koncesije određuje: Pravna prava i obveze koncesionara – što uključuje održavanje i upravljanje infrastrukturom, financijske obveze te način korištenja luke.
Sličnost s lukama nautičkog turizma
Sportske luke imaju sličan regulatorni okvir kao luke nautičkog turizma (LNT), no ključna razlika je u tome što LNT služe komercijalnim korisnicima (tj. nautičarima koji plaćaju za uslugu veza), dok su sportske luke neprofitnog karaktera i primarno služe članovima sportskih udruga.
Ova regulativa osigurava da sportske luke ostanu nekomercijalni prostori namijenjeni rekreativnim i sportskim aktivnostima, uz strogo definirane uvjete koncesije koji štite interese članova udruga i osiguravaju pravilno korištenje pomorskog dobra. Ako luka posebne namjene ima ukupnu površinu lučkog područja manju od 5 hektara, spada pod županiju, za više od 5 hektara pod državu.
Činjenica je da su propusti koju su doveli do sadašnjeg stanja rezultat nemara brojnih razina, te postoji opravdana dilema jesu li gradske i županijske vlasti poduzele sve raspoloživo za rješavanje krize i pronalazak modela očuvanja Mrtvog kanala, kako lokalna vlast gleda na poslovanje Lubena u kontekstu buduće marine i slično. Kada je riječ o dugoročnom rješenje, više sam puta javno zagovarala osnivanje Županijske uprave Rijeka. Postupak svakako nije kratak i jednostavan, no jedini nudi sustavan pristup očuvanja komunalnih vezova i upravljanja pomorskim dobrom.
Osnivanje ŽLU Rijeka dalo bi cjelovit okvir odnosima sa sportskim lučicama, novim razvojnim planovima i izgradnji novih vezova na moru, ali i na kopnu (tzv. suhi vez, koji uspješno funkcionira u mnogim lučkim gradovima i mjestima koji nemaju mogućnosti graditi nove vezove na moru).
Ključni koraci za rješenje problema
Provjeriti postoji li plan za ŠRD Luben – Je li išta poduzeto u vezi ovog pitanja prema županijskim tijelima? Kakav je stav pravnika za pomorsko dobro u vezi najboljeg pravnog rješenja za sadašnje stanje? je li Županija provela sve potrebne izmjene prostorno planske dokumentacije za sportske luke, odnosno u kojim će rokovima to biti spremno te kakav je politički stav prema osnivanju Županijske lučke uprave Rijeka.
Mrtvi kanal, poznat i kao “Fiumara”, neodvojiv je dio identiteta i povijesti grada Rijeke. Kao važan prostor za sportski ribolov i rekreativno nautičarstvo, njegovo očuvanje i pravno uređenje od ključnog su značaja za sve korisnike plovila i Športsko ribolovno društvo Luben.
Svjesna sam izazova s kojima se susreće ŠRD Luben i korisnici vezova u Mrtvom kanalu, osobito u kontekstu zakonske regulative o sportskim lukama i potrebe usklađivanja s važećim propisima. Stoga obećavam da ću, u okviru svojih mogućnosti i zakonskih ovlasti, pružiti podršku u pronalaženju održivog rješenja koje će omogućiti nastavak djelovanja ŠRD Luben, zaštitu prava korisnika plovila i očuvanje Mrtvog kanala kao prostora od posebnog značaja za Rijeku.
Pozivam sve relevantne institucije, Županiju Primorsko-goransku, Grad Rijeku i nadležna tijela da u suradnji sa ŠRD Lubenom i korisnicima plovila pronađemo rješenje koje će osigurati dugoročnu održivost sportskog ribolova i rekreacijske plovidbe u Mrtvom kanalu.
Stojim na raspolaganju za dijalog, koordinaciju i podršku svim dionicima uključenima u rješavanje ove situacije.
KONTEJNERSKI TERMINAL
Rijeka je oduvijek bila lučki grad, a kontejnerski terminali na Brajdici i Zagrebačkoj obali ključni su za gospodarstvo i radna mjesta. Luka donosi promet, investicije i povezanost s globalnim tržištima, ali ne smije se razvijati nauštrb kvalitete života građana.
Preseljenje dijela kontejnerskog prometa na Krk moglo bi dugoročno rasteretiti centar grada, no do eventualne izgradnje i preseljenja moramo pronaći način suživota.
To znači ulaganje u prometna rješenja, bolju regulaciju teretnog prometa i smanjenje zvučnog i svjetlosnog onečišćenja – postavljanjem zvučnih barijera, korištenje ekološki prihvatljivije rasvjete na terminalima i optimizacijom rada kako bi se buka i svjetlosno zagađenje sveli na minimum.
Država će financirati infrastrukturu, ali svi znamo koliko su ti projekti spori. Rijeka ne smije trpjeti dok čekamo da se birokracija pokrene. Zato ću se zalagati za konkretne mjere koje će omogućiti da grad i luka funkcioniraju zajedno – bez kompromitiranja standarda života građana. Rijeka može i mora biti i jaka luka i ugodan grad za život.
Mjere: Izgradnja bukobrana
- Postavljanje trajnih mjernih stanica za mjerenje buke i svjetlosnog onečišćenja, te dostupnost informacija građanima u realnom vremenu,
- U dogovoru s terminalima postaviti smjer i vrstu rasvjete koja neće ometati građane tijekom noći,
- U dogovoru s terminalima pronaći rješenje noćnog rada koji bi u što manjoj mjeri ometao građane.
DJEČJA BOLNICA KANTRIDA
Za razliku od Hartere, Teatra Fenice i Lansirne stanice Torpedo, cijeli lokalitet je u vlasništvu Grada Rijeke. Trenutačno je važno zaštiti kulturno dobro od propadanja budući da se KBC nije do kraja iselio iz prostora, a Grad Rijeka kao vlasnik odbija brinuti o ovom području prije nego se službeno oslobodi od stvari i uređaja.
Zaključak stručnjaka na tematskoj sjednici Odbora za kulturu o budućnosti kompleksa Kantrida bio je da budućnost ove najpotentnije riječke mikro-lokacije treba planirati kroz interakciju prirode, arhitekture i funkcije, te da se pri tome sluša glas građana koji zazivaju polivalentnu namjenu, odnosno da se poštuje kontinuitet javne namjene i društvene vrijednosti ovog jedinstvenog riječkog bisera.
Rezultat provedenih višekružnih konzultacija s različitim dionicima predlaže tri modela upravljanja: javno upravljanje, javno – privatno partnerstvo, te suradnju lokalne zajednice i civilnog društva, a svaki do modela ima određene prednosti i nedostatke.
Kao potencijalne namjene kompleksa spominju se specijalizirani zdravstveni centar (dječja rehabilitacija, ortopedska i neurološka terapija, postoperativni oporavak, pripreme i oporavak sportaša), Wellness i medicinski turizam – programi za roditelje i djecu (hidroterapija, fizioterapija, psihološka podrška), edukacijsko-istraživački centar (suradnja sa sveučilištima i stručnim institucijama na području pedijatrije, rehabilitacije i razvoja djece), te kulturno-društveni sadržaji (muzejski postav o povijesti bolnice, dječji centar kreativnosti i umjetnosti).
Ovim se dakako ne iscrpljuju sve mogućnosti (tu svakako treba istaknuti inicijativu Društveno – rehabilitacijskog centra Marino Jakominić, s obzirom na to da nadležno ministarstvo ulaže značajna sredstva u veteranske centre, i to ne samo uređenje, već i nastavak financiranja djelatnika. Takav bi centar mogao objediniti i ulazak Županije – Dnevni boravak za umirovljenike, odnosno Rehabilitacijski centar za djecu).
Konačna odluka svakako treba biti rezultat ozbiljnog promišljanja, koje će u konačnici utjecati i na odabir modela financiranja. Bez obzira na to, ono što posebno treba istaknuti jest buduće korištenje i javna namjena zelenih perivoja u kompleksu bivše dječje bolnice na Kantridi.
Naime, kompleks bivše dječje bolnice na Kantridi uključuje vrijedne zelene površine, te je važno osigurati njihovu dostupnost građanima i omogućiti raznolike oblike korištenja. Perivoji mogu postati kvalitetan javni prostor koji će istovremeno služiti lokalnoj zajednici, korisnicima, pacijentima i posjetiteljima, uz poštovanje konzervatorskih smjernica i specifičnih zdravstvenih programa.
Perivoji se mogu podijeliti u različite zone prema namjeni:
- Zona za opuštanje i rekreaciju – otvoreni park s klupama, sjenicama, ležaljkama i mirnim kutcima za čitanje i boravak u prirodi.
- Zona za terapijske šetnje – staze prilagođene osobama s poteškoćama u kretanju i obiteljima s djecom, uključujući aromatični vrt s ljekovitim biljem.
- Zona za dječju igru – moderno dječje igralište s inkluzivnim elementima prilagođenim djeci s posebnim potrebama.
- Edukativno-ekološka zona – urbani vrt s autohtonim biljem, edukativni programi o ekologiji, održivom razvoju i zdravom načinu života.
- Kultura i umjetnost na otvorenom – prostor za književne večeri, umjetničke radionice i manja glazbena događanja.
Kako bi perivoji postali živi prostor koji građani redovito koriste, mogu se organizirati razni programi:
- Vođene šetnje i mindfulness programi – stručni vodiči mogu organizirati ture o povijesti kompleksa, dok se terapeuti mogu uključiti u programe svjesnog boravka u prirodi.
- Radionice za djecu i obitelji – vrtlarenje, učenje o biljkama, kreativne radionice u prirodi.
- Sportsko-rekreativne aktivnosti – jutarnja joga, pilates, tai chi i lagane vježbe za starije osobe.
- Sezonska događanja – sajmovi lokalnih proizvoda, ljetno kino na otvorenom, festival zdravog života.
- Programi za osobe s posebnim potrebama – hortikulturna terapija, senzorne staze i prilagođeni sadržaji za djecu i odrasle s invaliditetom.