Odjeknulo je Rijekom da vijećnici na 19. Gradskom vijeću održanom 4. svibnja 2023. nisu usvojili prijedlog godišnjeg izvješća o izvršenju Proračuna Grada Rijeke za 2022. godinu. Manje je zapaženo prošla vijest da je gradonačelnik Marko Filipović, nakon što mu „nisu prošla“ izvješća o izvršenju proračuna i još tri izvješća o izvršenju komunalnih djelatnosti, s dnevnog reda povukao i prijedlog Programa javnih potreba u predškolskom odgoju i obrazovanju te skrbi o djeci rane i predškolske dobi Grada Rijeke za pedagošku godinu 2023./2024.
Problem sufinanciranja vrtića – amandman vijećnika
Na taj smo prijedlog kolegica Maša Magzan, te kolege vijećnici Vedran Vivoda (Akcija mladih) i Robert Salečić (Unija Kvarnera) i ja podnijeli amandman o modelu sufinanciranja vrtića drugih osnivača. Naime, bolna je činjenica da još uvijek oko stotinu riječke djece ostaje neupisano u gradske vrtiće, pa su roditelji prisiljeni rješenje tražiti upisom u druge vrtiće. Usvajanjem amandmana, tim bi se roditeljima/korisnicima usluga vrtića omogućilo plaćanje mjesečne cijene boravka u istom iznosu koji plaćaju i roditelji djece u gradskim vrtićima (za redoviti cjelodnevni program 95,56 eura, za poludnevni program 51,10 eura), dok bi Grad Rijeka osnivačima isplatio ostatak do iznosa ekonomske cijene programa utvrđenog za pedagošku 2021./2022. godinu.
Uz pomalo nemušto obrazloženje o učinku najavljene porezne reforme na gradski proračun u 2024. (?!), gradonačelnik je s dnevnog reda povukao Prijedlog javnih potreba te pozvao na sastanak klubove vijećnika, „kako bi ovaj materijal mogli dodatno raspraviti, s određenim prijedlogom koji će biti kreiran od strane odjela i gradonačelnika“.
Roditelji i osnivači drugih vrtića ne znaju što ih čeka
Ovaj neočekivani vremenski vakuum, u kojem ni roditelji ni osnivači drugih vrtića ne znaju što ih čeka, želim iskoristiti i podsjetiti da je briga o predškolskom odgoju i obrazovanju jedna od temeljnih nadležnosti jedinica lokalne samouprave!
Problem sufinanciranja vrtića tek je vrh sante leda problema sustava, u kojem vlada neizvjesnost roditelja, nezadovoljstvo pružatelja usluga. Vjerujemo, i nesigurnost gradske uprave zbog činjenice da sufinanciraju uslugu čiju kvalitetu i standard ne kontroliraju. Pridružimo li tome neuspješne kolektivne pregovore s odgajateljima/cama gradskih vrtića, možda se zajedno trebamo zapitati o značenju i opravdanosti titule Rijeka grad – prijatelj djece – „prepoznat kao grad koji se vrlo aktivno i učinkovito posvetio unapređenju zdravlja, odgoja i obrazovanja, socijalne skrbi, sporta i rekreacije, kulture i drugih aspekata života djece i mladih“.
Čime Rijeka opravdava titulu prijatelja djece?
Ključni problemi u predškolskom sustavu:
- nedostatak mjesta u gradskim vrtićima, iako uočavamo i pohvaljujemo napore Grada, problem nedostatka mjesta posljedica je više od trideset godina zanemarenosti ulaganja u vrtiće
- amandmanom bi se roditeljima/korisnicima usluga u vrtićima drugih osnivača omogućila ista cijena, no je li im osigurana i ista usluga te ima li Grad mehanizme kontrole (provedba Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i obrazovanja, kvaliteta prehrane, kvalifikacije i stručnost odgajatelja itd.)
- osim gradskih vrtića i vrtića drugih osnivača, postoji još niz obrta koji pružaju uslugu, a nisu dio Mreže, pa neki riječki roditelji i dalje plaćaju punu ekonomsku cijenu
- potplaćenost odgajatelja u gradskim vrtićima.
Jasno je nama, gradonačelniče, da bi „potencijalno usvajanje amandmana imalo posljedice na proračun i za sljedeću godinu“. Ali, ako Grad Rijeka odluči (ili je već odlučio) štedjeti na djeci te svim roditeljima ne može osigurati ravnopravan pristup kvalitetnom odgoju i obrazovanju djece, čime uistinu opravdava svoju titulu prijatelja djece?
U vremenu kada smo svjedoci katastrofalnih posljedica nebrige o djeci, upravo najmlađi bi nam više nego ikada trebali biti prioritet. Ili si jednostavno priznajmo da niste dorasli izazovima vremena u kojem živimo.