Prodaja Žabice, a ne gradnja Žabice, kao što to tvrdi gradonačelnik Filipović, poput lakmus papira pokazuje, odnosno prokazuje svu nesposobnost, neznanje i netransparentnost upravljanja Gradom Rijekom i gradskim tvrtkama, starog jednako kao i novog gradonačelnika.
Najavljivani „Novi ritam grada“ nije ništa drugo nego isti stari (loš) ritam, neprekinuti kontinuitet pogrešnog riječkog političkog koncepta u kojem je gradonačelnik SVE, a Gradsko vijeće tek formalna proceduralna faza u realizaciji njegovih zamisli. To se u najgorem obliku vidjelo na slučaju prodaje Žabice. Zakonom o lokalnoj i regionalnoj samoupravi, kao i Statutom Grada Rijeke jasno je određeno da imovinom vrjednijom od milijun kuna raspolaže isključivo i jedino Gradsko vijeće. Kompleks Žabice trenutno vrijedi 85 milijuna kuna.
Javni natječaj za prodaju Žabice
Bez obzira na to, pa čak i na početnu procijenjenu vrijednost, gradonačelnik je odlučio bez najave Gradskom vijeću raspisati javni natječaj za prodaju nekretnine kojom on gradonačelnik – izvršno tijelo – zapravo ne može raspolagati, pa time ne bi trebao ni raspisati javni natječaj o prodaji. Bez obzira na to, gradonačelnik se probudio 5. svibnja 2022. i odlučio raspisati javni natječaj za prodaju Žabice. Gradski su vijećnici, isti oni koji imaju odgovornost i pravo raspolagati gradskom imovinom, spomenuto saznali objavom na gradskim mrežnim stranicama, odnosno iz medija.
Nakon provedenog javnog natječaja gradonačelnik vijećnike stavlja pred svršen čin – izglasavanje odluke o prodaji Žabice privatnom investitoru. Na taj način, Gradsko vijeće, iako nije imalo priliku izjasniti se o natječaju za prodaju Žabice, pravnom i logičkom vratolomijom je u konačnici prodalo Žabicu zainteresiranom kupcu.
Ne manje važno, dokument odluke o prodaji Žabice ne sadrži nužno obrazloženje odluke, a nisu navedeni ni svi elementi iz uvjeta natječaja. Ugovorom (kojeg su tek nakon traženja vijećnici dobili na uvid) se osigurava prodaja, projekti, penali, ali ne i ispunjenje svih natječajnih uvjeta. Teško shvatljivo, ali je tako. Da je cijeli postupak netransparentan govori i činjenica da gradski vijećnici nisu od početka imali uvid u natječajnu dokumentaciju, pa tako nisu imali ni saznanja o uvjetima natječaja na koje se u javnosti, ali i na sjednici Vijeća pozivao gradonačelnik.
Vijećnici nisu dobili sve informacije
Koliko je površno i neozbiljno odrađena prodaja vrijedne gradske imovine, govori i činjenica da je Gradsko vijeće donijelo odluku o prodaji (su)vlasničkog dijela u iznosu od 45.985.050,00 kuna koji se odnosi na udio Grada. Preostali suvlasnički dio (iznos od 39.172.450 kuna) prodao je Rijeka plus d.o.o., odnosno u njegovo ime opet gradonačelnik kao da se radi o privatnoj firmi gospodina Filipovića. Usput budi rečeno, gradonačelniku nije sporno da nešto kasnije, na istom vijeću, Rijeka plus d.o.o. traži suglasnost Gradskog vijeća za zaduženje od 7,5 milijuna kuna, a za prodaju imovine vrijedne gotovo 40 milijuna kuna ne.
Vijećnici ujedno nisu dobili informaciju na koji je način, dva dana prije natječaja o prodaji, Rijeka plus d.o.o. donio odluku o Ugovoru o nalogu s Gradom Rijekom, temeljem kojeg ni natječaja, pa ni prodaje ne bi bilo. U navedenim je okolnostima moguće očekivati postupke pravnog propitivanja i ključno je pitanje hoće li ova prodaja izdržati taj test.
Vidljiva i gorljiva želja da se što prije proda Žabica nije ništa drugo nego loš pokušaj skrivanja očite nesposobnosti Grada Rijeke (točnije gradonačelnika i gradskih tvrtki) u izgradnji toliko željenog kolodvora zvanog žudnja, pardon Žabica. Bježanje od mogućnosti da se projekt financira bespovratnim EU sredstvima ujedno se sakriva činjenica da Grad Rijeka nema osnovne uvjete prijave na bilo kakav natječaj – građevinsku dozvolu, glavni projekt je potrebno izmijeniti, a lokacijska dozvola je davno istekla.
Prodaja Žabice – Svjesna obmana građana
Zaključno, Grad Rijeka danas nema preduvjete, a nažalost odavno nema sposobnosti izgraditi Žabicu. Umjesto postavljanja pitanja odgovornosti sadašnjeg i prethodnog gradonačelnika (odnosno SDP-a) što su radili desetke godina i na što su potrošili desetke milijuna kuna, Gradsko je vijeće prodalo vrijednu gradsku lokaciju Žabice onemogućivši ozbiljnu rasprava o odgovornosti onih koji su u izbornoj kampanji pompozno najavljivali gradnju (a ne prodaju) Žabice. Ostaje samo konstatirati da je najavljena gradnja Žabice ništa drugo nego svjesna obmana građana Rijeke.
Ulogu gradske vijećnice shvaćam kao obvezu i dužnost zastupanja građana i njihovih interesa što je i bio razlog suzdržanosti pravno i proceduralno pogrešne odluke o prodaji vrijednih gradskih nekretnina kojim se želi sakriti loše i neodgovorno vođenje Grada Rijeke. Osobno ne mogu prihvatiti da se priznanje nesposobnosti da gradonačelnik ne zna i ne može izgraditi obećani autobusni kolodvor, odnosno da se prodaja izuzetno vrijedne gradske nekretnine prikazuje kao mudar potez kojim se gradi Žabica.
Što je slijedeće na listi za prodaju gradske imovine? Korzo? Trsat? Možda bi se ipak prije takvog pitanja u skoroj nam budućnosti, građani trebali zapitati i koga smo to i zašto birali na izborima te je li to Rijeka kakvu želimo.