Na dan kad se svijet oprašta od pape Franje, prisjećamo se ne samo njegova života, nego i njegovih riječi koje su nas mijenjale. Pitamo se – što ostaje?
Ostaje poruka. Poruka solidarnosti.
Poruka da društvo vrijedi onoliko koliko brine o najranjivijima – o starijima, o mladima bez prilika, o obiteljima koje jedva spajaju kraj s krajem, o djeci bez roditelja, o beskućnicima…
Više topline u zajednici
Mi u Rijeci možemo i moramo dati više.
Više topline u zajednici. Više pažnje za starije. Više prostora i prilika za mlade. Više razumijevanja i poštovanja među generacijama.
Grad koji spaja – raste. Grad koji brine – liječi.
Zato smo u svoj program stavili ono što se često gura na margine:
➞ dva nova doma za starije i deset društvenih centara – kao srce zajednice, srce mjesnih odbora;
➞ tri nova vrtića – jer djeca su naše najvrjednije blago;
➞ 100 stanova za priuštivo stanovanje – jer mladima moramo dati priliku da život izgrade ovdje, u Rijeci;
besplatan prijevoz za umirovljenike, učenike i studente;
➞ dijalog i otvorenost – jer nitko ne smije ostati izvan sustava. Sam i zaboravljen.
Najveći smo kad je najpotrebnije
Nedavno sam posjetila gospođu koja je sa sinom ostala na ulici. Sustav ju je zaboravio. A onda se pokrenula rijeka – rijeka ljudi. Riječana. Humanost je tekla od ruke do ruke.
Najveći smo kad je najpotrebnije. I zahvaljujući svim tim divnim ljudima dvoje ljudi više ne spava na ulici.
Ne smijemo žmiriti na takve priče. Ne smijemo okretati glavu od nesreće.
Rijeka mora biti grad koji kao zastavu nosi duh solidarnosti.
Grad koji ne gubi vrijeme na političke kalkulacije, nego vrijeme koristi da bi gradio pravednije društvo za sve svoje građanke i građane.