Praznik rada podsjeća nas zašto se borimo – za pošten rad, pravedne plaće i dostojanstven život. Ali danas, u Rijeci 2025., to nije samo podsjetnik. To je upozorenje.
Jer predugo se šuti o onome što svi znamo: riječki radnici nemaju ono što zaslužuju.
U gradu koji se voli hvaliti naprednošću, radnici u komunalnom društvu sudski se kažnjavaju jer su se usudili štrajkom tražiti – svoja prava. Ustavno pravo na štrajk u Rijeci se pretvara u disciplinsku mjeru. Ili se radničkim pravima manipulira u predizborne svrhe.
To nije napredno. To nije pravedno. To je duboko pogrešno.
Vrijeme je da rad, ne podobnost, postane temelj riječkog društva. Vrijeme je da radnici ne budu broj, već partner.
Vrijeme je da prestanemo tjerati ljude i počnemo graditi društvo koje zadržava, cijeni i motivira svoje građane.
Promjena načina upravljanja
Rijeka mora biti grad u kojem:
➜ učitelj zna da je vrijedan, a ne potplaćen,
➜ medicinska sestra ne razmišlja o odlasku,
➜ mladi stručnjak vidi priliku, a ne prepreku,
➜ radnik ima sigurnost, a ne sudski poziv,
➜ poduzetnik ima prostor i potporu, a ne birokratski zid.
To nećemo ostvariti sloganima. Ni šutnjom. Ostvarit ćemo to promjenom načina upravljanja.
Praznik rada kao politički trenutak
Rijeci je potrebna vlast koja čuje, vidi i reagira. Koja je proaktivna. Koja ne zataškava probleme u javnim službama, nego ih rješava – otvoreno, pošteno i odgovorno.
Ovaj 1. svibnja nije ceremonija. Ovo je politički trenutak.
Pitanje je jednostavno: hoćemo li i dalje čekati ili ćemo napokon graditi grad koji poštuje rad? Rijeka ne smije biti grad iz kojeg se bježi. Rijeka mora biti grad u kojem se ostaje.
I ne zato što se mora ostati – nego zato što se želi ostati.
Vrijeme je za promjenu. Vrijeme je za Rijeku u kojoj radnici nisu dekor, nego temelj.
Vrijeme je da svi zajedno kažemo – ovako više ne ide.
Vrijeme je za grad koji više ne gubi ljude, već ih čvrsto drži i čuva – znanjem, pravdom, i poštovanjem.
Vrijeme je za Rijeku u kojoj svi biramo – ostati!