Vaše priče
Ovdje objavljujemo vaša iskustva i priče - cilj je motivirati građane na snažnije povezivanje, kako bi njihov udruženi glas potaknuo odgovorne na sustavno rješavanje problema.
Problematika nedovoljnog broja vrtića
Gradska vlast zanemaruje djecu
Starije nam dijete već boravi u privatnom vrtiću, suprug i ja smo zaposleni, otplaćujemo kredit… Iako imamo bodove mlađe dijete nije dobilo mjesto u jaslicama, kao ni još 285 jasličara u Vrtiću Rijeka. Pristali bismo i na druge gradske vrtiće, ali situacija je ista. Moram se vratiti na posao, što da kažem poslodavcu, da nemam gdje s djetetom? Ogorčeni smo, već godinama strepimo kod upisa. Kakva je to gradska vlast koja zanemaruje svoje najmlađe?
Da ostavim posao?
Sin nam se rodio početkom 10. mjeseca 2019. Šanse za gradski vrtić su bile ravne nuli, kao i za privatni jer ne primaju mlađe od 2 god. Morala sam odustati od posla kako bi bila doma s njime. 9 mjeseci smo nas troje živjeli na jednoj prosječnoj plaći. Htjeli bi imati još jedno dijete ali di cu sa njime? Da ostavim posao?
Tete su na rubu snaga
Malena je rođena u ožujku 2021. Prošle godine nismo upali u jaslice, a ove godine se nismo ni trudili jer nam je mjesto kod tete čuvalice jedino sigurno. Imam dosta prijateljica koje rade u vrtiću i baš su na rubu snaga. Ne zbog djece jer su djeca super, ali su grupe velike i ne mogu se kvalitetno posvetiti svima.
Ni ove, ni prošle godine nismo dobili vrtić
Majka sam djeteta koje ove godine nije ostvarilo upis u Dječji vrtić Rijeka zbog nedostatka mjesta. Jednako tako ni prošle godine nismo ostvarili niti mogućnost prijave zbog dobi (dijete je tada imalo 10 mjeseci) jer je Dječji vrtić Rijeka zatvorio skupinu za djecu od 6 mjeseci. Odgajatelj sam u vrtiću i bila sam primorana otvoriti mirovanje radnog odnosa radi ostanka sa djetetom doma. Ove godine također ne mogu ići raditi i primat plaću, jer ni ove godine za moje dijete nema mjesta ili IMA?
Samohrani roditelji nema nikakva prava
Samohrana sam majka dvije curice jedna 4 i pol godine i druga od godinu i pol. Curica od 4 i pol godine je jedva upala u smjenski vrtić ali mlađa od godinu i pol nije ni ove gode upala u smjenske jaslice a ja da bi nas prehranila moram raditi…. Prežalosno da samohrani roditelji u gradu Rijeci nema nikakva prava ni prednosti na ništa.
Jedino rješenje je privatni vrtić
Mama sam curice od 2 godine, upisane u privatni vrtić u Rijeci. Rođena je u ožujku 2021. godine. Nakon godine dana porodiljnog morala sam se vratiti na posao u smjenski rad i dežurstva, taman tada su bili i upisi u gradske vrtiće. U nadi da ćemo upasti prijavili smo se i naravno nismo upali. Oba roditelja stalno zaposlena u smjenskom radu. Čuvanje bez vrtića je bilo teško, ponekad i preteško za organizirati jer su nam none i nonići još uvijek aktivno zaposleni ljudi.
Jedino rješenje koje smo imali je privatni vrtić u koji smo isto tako ludom srećom upali i plaćamo ga poprilično i uz subvenciju. Žalosno je da samo u krugu nama poznatih ljudi s malom djecom skoro nitko nije upisan u gradski vrtić jer nitko nije upao. Meni kao mami dovoljan alarm da se nešto promjeni. I to što prije.
Grad neprijatelj djece
Naše dijete nije dobilo svoje mjesto jaslicama. Stariji brat već pohađa vrtić, nas dvoje roditelja smo zaposleni i primamo plaće nešto ispod hrvatskog prosjeka te imamo stambeni kredit. Jedino što si možemo priuštiti su gradske jaslice, a pošto to nismo dobili jedno će morati ostati doma s djecom. A kako ćemo preživjeti sa 1.000 € mjesečno? Kakvo djetinjstvo će moja djeca imati i pamtiti? U ovom gradu neprijatelju djece? Ozbiljno razmišljamo o preseljenju.
Suprug ili ja dat ćemo otkaz
Imamo curicu od 18 mjeseci koja nažalost i ove godine nije upala u jaslice, tako da smo po drugi put ostali bez mjesta. Suprug i ja radimo, ali će jedno od nas biti prisiljeno dati otkaz kako bi mogli biti s malenom. Kako je to moguće da živimo po današnjim skupim standardima na jednoj plaći?
Jednoroditeljske obitelji su zakinute
Nismo upali… Jednoroditeljska obitelj; u startu smanjen broj bodova jer je netko odlučio da takva obitelj nije izjednačena s “normalnom” obitelji.Hvala vam na ovoj inicijativi!
Stariji sin pohađa vrtić (starija jaslička skupina), mlađi sin (ima godinu i 7 mjeseci) je 40-ti ispod crte. Računali smo da će se sigurno upisati, međutim od ove godine nema dodatnog boda koji se dobivao na brata u istoj ustanovi, a to nam nitko nije rekao. Papire smo predali na vrijeme i oboje radimo. Stariji sin ide u vrtić (750 kn), mlađeg od navršenih godinu dana čuva teta čuvalica (2.500 kn), a ove godine ako ne upiše jaslice će nastaviti ići kod tete čuvalice.
Nevjerojatno je da dijete od godinu i 7 mjeseci ne može upast u jaslice, bez obzira imao brata/sestru ili ne. Prijavu smo poslali u DV More jer smo bili sigurni da će dijete upasti, tj. računali smo na taj dodatni bod i starost djeteta. Hvala na inicijativi i lijep pozdrav.
Zaposlena majka prisiljena na neplaćeni dopust
Dijete rođeno u srpnju po pravilu bez problema polazi u jaslice u rujnu naredne godine, sa svojih godinu i 2 mjeseca. No to nije slučaj za grad Rijeku…
U Rijeci zaposlena majka je prisiljena ići na neplaćeni dopust, te brinuti o cijeloj obitelji sa samo jednom prosječnom očevom plaćom.
I privatni obrti su svi popunjeni
Moja djevojčica će za 2 tjedna napuniti godinu dana, a kako smo i suprug I ja zaposleni, vrtić nam je bio jedina opcija… Privatni obrti su svi popunjeni i imaju dugačke liste čekanja.. Slali smo mail i gradonačelniku i zamjenici (znam da je to besmisleno, ali eto), pa ako je potrebno mogu Vam ga proslijediti…
Sličnu situaciju smo prolazili 2016. kada mi starija kći nije dobila mjesto u jaslicama jer je meni istekao ugovor tijekom porodiljnog i htjeli su me zaposliti kada mi dijete navrši godinu dana, ali nisam mogla sklopiti novi ugovor o radu zbog nedostatka mjesta u vrtiću.
Moje radno vrijeme zna biti od 7 pa do 22
Majka sam dvojice dječaka od kojega je jedan autist jedva smo ga upisali u vrtić, drugi ove godine nije upao u jaslice, ja sam zaposlena, trenutno na porodiljnom. Da bih počela raditi, moram smjestiti malenoga u jaslice, jer moje radno vrijeme zna biti od 7 pa do 22.
Mi izlaza ne vidimo, osim da ostavim posao
Da ima igdje mjesta, ne bih pisala ovaj mail. Naša kćer će sada napuniti godinu dana. Pripada talijanskoj manjini. Otac radi u gradskoj firmi (škola) kao stručno osoblje. Kada se govorilo o povećanju plaća za sve zaposlenike škole i on se borio. Kada je povećanje došlo profesorima, a drugima ne, sve je utihnulo. Ja radim isto u gradskoj firmi, u dvije smjene, a često i do kasno u noć. Plaće su takve kakve jesu.
Oboje smo (uspješni) izvanredni studenti bez stipendija ili ičeg sličnog. Njegove mame više nažalost nema, a moja ima toliko godina da i njoj treba pomoć. On traži drugi posao kako bi mogli platiti dadilju i znamo da će tako svoju kćer viđati samo vikendom. Bolje bi prošli da smo razvedeni.
Od sinoć smo suočeni s novim problemom. Dadilja nema ni za lijek. Od nekoliko žena koje su se javile traže previše novaca, a misle samo sjediti i djetetu od godinu dana puštati crtiće na mobitelu. Mi izlaza ne vidimo, osim da ostavim posao i budem opet kući s djetetom na kruhu i vodi jer za drugo nećemo niti imati.