„Ja više ne bih odgovarao oko Mrtvaške ništa“, rekao je jučer u eter Radio Rijeke župan Komadina, odgovarajući na pitanje slušatelja „Kad će se županijska luka Mrtvaška vratiti u prvobitno stanje?“.
Zatim se ipak predomisli pa zaključi „okolni prostor je razrovan, ali parking za aute, cesta do molića i okretište kod molića je u funkciji. Znači nisu odsječeni od svijeta“.
I to je to. Ili – „e“, kako bi župan mudro zaključio. Ilovčani (i svi ostali koji odluče posjetiti Ilovik), niste odsječeni od svijeta i sve je kako treba biti. Župan se očigledno vodi logikom, kad već niste htjeli „novu luku potpuno sa svim sadržajima i novu cestu do Lošinja“, onda nećete imati ni ono što ste nekad imali.
Pustimo sad po strani što Ilovčani ne bi bili prvi izolirani od svijeta o ovoj Županiji, nisu li nedavno mještani Unija najavili inicijativu o napuštanju PGŽ, zamislite zbog izoliranosti? A o prometnoj izoliranosti Gorskog kotara već bi se mogli knjige napisati. Ako pitate mnoge stanovnike naše županije, svi smo mi skupa odsječeni od svijeta jer nemamo cjelogodišnji zračni prijevoz, a i željeznički nam promet barem još desetljeće neće biti spojen na Sjeverni koridor.
No, u svojoj izjavi: „Ja više ne bih odgovarao oko Mrtvaške ništa“, Župan nije pokazao samo nerazumijevanje prometnih i egzistencijalnih problema života na otoku, nego i jedno drugo, puno opasnije lice. To je lice političara dovoljnog sebi, a potrebnog samo svojoj sviti, lice političara koji ne mari za novac poreznih obveznika, lice političara izuzetog od javnosti i javne odgovornosti.
Župan je po svemu sudeći zaboravio da i dalje obavlja javnu funkciju, i da Zlatko Komadina možda i može o nečemu ne odgovarati građanima i medijima. Ali župan Zlatko Komadina ima (ili bi barem trebao imati) sasvim drugu vrstu dužnosti; odgovarati na pitanja, sanirati štetu, podizati standard svojih građana, raditi na napretku Županije…
Župane, šutnja nije uvijek zlato.